Primary tabs
[ilegalni_bioskop] DANI / Aleksandar Saša Petrović / nedelja, 28. februar u 18.00h / MKM, Beograd
nedelja, 28. februar u 18h
Magacin u Kraljevića Marka 4
TkH-centar u okviru projekta [ilegalni_bioskop]
poziva Vas na projekciju sa diskusijom o filmu:
Dani, SFRJ, 1963, 79 min.
Režija: Aleksandar Saša Petrović, scenario: Bora Ćosić i Dušan Matić
Predstavlja: Bojan Đorđev
Aleksandar Saša Petrović (1929-1994.) je po mnogo čemu obeležio jugoslovensku kinematografiju šezdesetih godina dvadesetog veka. Njegov film Dvoje 1961. uzima se za početak jugoslovenskog ’Crnog talasa’ ili Novog jugosovenskog filma. Filmovi Tri 1966. i Skupljači perja 1967. su dve godine za redom bili nominovani za nagradu Oskar za najbolji strani film, dok je potonji bio i dvostruki pobednik kanskog festivala. Od filma Biće skoro propast sveta 1968. Petrović se okreće koprodukcijama i sarađuje sa renomiranim glumicama kao što su Ani Žirardo, Romi Šnajder i Izabel Iper. Od 70ih godina Petrović je u nemilosti vlasti – što se poklapa i sa zabranom i krajem Crnog talasa – i do smrti snima još samo tri filma: Majstor i Margarita 1972, Grupni portret s damom 1977, i Seobe 1989.
Dani (1963.) je film jednostavnog narativa i oskudnog dijaloga: dobrostojeća Nina (Olga Vujadinović) u odsustvu muža šeta gradom bez nekog posebog cilja. Upoznaje Dragana (Ljubiša Samardžić) sa kojim provede ceo jedan dan u bezbrižnom flertu, i nakon što mu kaže da je udata, oni se rastaju. Njihova šetnja u filmu mapira idealizovani metropolitski Beograd sa početka šezdesetih godina: kamera konstatuje kontraste čistih formi Novog Beograda sa načičkanim buticima Knez Mihailove i Terazija, haos Kalenić pijace sa racionalnošću i ekspeditivnošću novootvorenog aerodroma; džez muzika se smenjuje sa narodnim melosom i tvistom, slike seljaka sa pijace jukstaponirane slikama urbanog stanovništva (čak i jednom crnkinjom).
Nina je u filmu tretirana kao flâneur (ili flâneuse!) karakteristična figura moderne književnosti oličena u pesniku Šarlu Bodleru, ali i u najrazličitijim književnim likovima u rasponu od Leopolda Bluma iz Uliksa do Kamijevog Mersoa. Flâneur – šetač, jeste ikonička figura modernog doba, koja nezainteresovano luta ulicama grada koji posmatra, upija grad. Ona jeste deo grada, ali je i izdvojena, ona ’konzumira’ grad. Međutim, pogled Nine kao flâneur-a se vrlo često ukršta sa istim takvim pogledom kamere – gotovo da je nemoguće oceniti kada Nina posmatra grad a kada grad/reditelj posmatra nju. A oba pogleda su podjednako nezainteresovano analitična.
Bojan Đorđev
Ulaz na sve projekcije ilegalnog_bioskopa je besplatan!
Ukoliko želite da budete obavešteni o nedeljnim projekcijama pošaljite mail na tkh@tkh-generator.net
predloge filmova za sledeći mesec šaljite na bojan.djordjev@tkh-generator.net




