[ilegalni_bioskop] ORLANDO / Sally Potter / nedelja, 21. 06. u 18:00h

user warning: Duplicate entry '0' for key 'PRIMARY' query: INSERT INTO accesslog (title, path, url, hostname, uid, sid, timer, timestamp) values('[festival] Balkan Dance Platform / 1-3. 10. 2009. / Novi Sad (Serbia)', 'node/986', '', '38.107.179.206', 0, '2qqib98t7airlksnl383v4e2c3', 414, 1328403432) in /home/tkhgenerator/tkh-generator.net/includes/database.mysql.inc on line 172.

opis

 TkH-centar u okviru projekta [ilegalni_bioskop]

poziva Vas na projekciju sa diskusijom o filmu:

 

ORLANDO

 

 

Režija: Sally Potter

Velika Britanija 1992.

Trajanje: 93 min

predstavlja: Bojan Djordjev

 

 

Nedelja 21. 06. 2009 u 18:00

Magacin u Kraljevica Marka 4

 

 

Baziran na čuvenoj knjizi Orlando: jedna biografija (Orlando: a biography) Virginie Woolf, film Orlando priča o mladom elizabetanskom aristokrati koga sama kraljica Elizabeta I zaklinje da nikada ne ostari. Posle ljubavne afere sa ruskom princezom u XVI i diplomatskog boravka u Carigradu u XVII veku, Orlando se jednog dana u XVIII veku budi kao žena i nastavlja život kao potpuno ista osoba samo drugog pola: Lady Orlando. Ali kao žena, Orlando otkriva da sve privilegije koje je imao kao muškarac, kao žena nema, i tako do XX veka. Sama knjiga je nastala kao ‘najduže ljubavno pismo’ - V.Woolf njenoj ljubavnici spisateljici Viti Sackville-West čiji život je i direktna inspiracija za roman – od konkretnih ljubavnih veza sa ženama i muškarcima (skoro svaki lik iz romana je umetnička obrada ljudi iz okruženja Vite Sackville-West), pa do nemogućnosti da (po tadašnjem britanskom zakonu) nasledi ogromno porodično imanje jer je žena. Tako Orlandove četvorovekovne avanture jesu kritičko ali i duhovito preispitivanje odnosa među polovima i protest protiv njihove nejednakosti.

Film je verna adaptacija romana, a u komplikovanim rodnim odnosima ide i korak dalje: kraljicu Elizabetu I glumi Quentin Crisp. Sally Potter tipičnu teatralnost karakterističnu za britanske post-moderne autore (Russel, Jarman, Greenaway) razvija dalje uz korišćenje skoro brehtovskog obraćanja glumice kameri – čime se podvlači izuzetno kritička i satirička potka narativa. Film je prikazivan na brojnim festivalima i nagrađen Felixom, Baftom i nagradom FIPRESCI-a u Solunu.